Select Page

14. svibnja 2018. u 14:00 sati, na Skupstini Hrvatskog Informatickog Zbora odrzan je STRUČNI DIO:
1.1. Dijana Zoričić, Odvjetnički ured: Bauci GDPR‐a? – informiranje, legitimni interes i
razmjernost
1.2. Leina Meštrović, aktivistica za slobodu Interneta i digitalna prava: Reforma autorskog prava u EU i
prijetnja za digitalne slobode građana
1.3. Nataša Glavor, Hrvatska akademska i istraživačka mreža ‐ CARNET: Tko i kako upravlja
Internetom ‐ od UN‐a do CRO‐IGF‐a. 

Pokretačica sam inicijative osnivanja prve hrvatske udruge za digitalna prava i digitalnu demokraciju, Digitalna Demokroacija koja je održala svoju osnivačku skupštinu prosli petak. Po formalizaciji svog statusa Udruga će se aktivno uključiti u rad HIZ-a, ispunjujući svoj osnovni cilj; informiranje hrvatske javnosti o političkim i zakonodavnim događanjima u području tehnologije na europskoj razini te zastupanja digitalnih prava hrvatskih građana. Udruga također promoće participaciju građana korištenjem tehnologije, tzv. Digitalnu ili e-demokraciju, te istraživanja P2P Foundation. Digitalnim se pravima bavim skoro dvije godine, najviše surađujem s European digital rights, krovnom udrugom sa središtem u Bruxellesu koja okuplja 39 nevladinih organizacija diljem Europe, a u ožujku je proslavila 15 godina svog postojanja, te uredom zastupnice Julie Rede. Bivša sam zaposlenica Europske komisije pasionirana digitalnom agendom, koja me je prestala impresionirati prvi put tijekom pregovora oko mrežne neutralnosti, koji su na našu (us not the US) sreću završili pozitivnim mišljenjem nadležnog tijela (BEREC dana 31.08.2016). Taj dan neću nikad zaboraviti jer sam mislila da je moja karijera u području digitalne agende tek započela, I da ću svojim radom doprinositi daljnjoj demokratizaciji Interneta u Europi, a saznala sam da je ta karijerna opcija nažalost završila već sljedeći dan kad je EU parlamentarka Piratske stranke Julia Reda na svom TW account objavila ( tada leak) moje najveće aktivističke inspiracije; prijedloga Zakona o autorskim pravima kojeg imate prilike vidjeti na ovom slide-u. Naša proslava pobjede mrežne neutralnosti je iznimno kratko trajala, jer je ovaj prijedlog vrlo brzo dobio slavu pokojne nam ACTE.

Javne su konzultacije oko ove direktive bile iznimno participativne na inicijativu same Komisije i angažirane jer su svi sudionici željeli zakon o autorskim pravima primjeren digitalnom dobu, dok su se u finalnom prijedlogu povjerenika Oetingera našili samo prijedlozi najvećeg njemačkog izdavačkog lobija Axela Springera, o čemu transparency registrar lobista ima svoje mišljenje kao I privatni jet navedenog izdavača kojim se povjerenik znao povesti.

Usporedbu the EU (us) VS the US, možemo najbolje vidjeti na ovom kompleksnom grafu na slici, glavni junak s EU strane je EP Rapporteur, Axel Voss, koji je u javnosti vrlo brzo stekao slavu predsjednika američke agencije za komunikacije, no razlika je kao što vidite drastična….

Posebni kuriozitet je znanstveno istraživanje JRC-a, u kojem znanstvenici na platnom spisku komisije daju negativno mišljenje o utjecaju prijedloga ove direktive, istraživanje koje Komisija nije nikad objavila do direktnog zahtjeva Julie Rede. Julia je prva na ovom videu od niza Euro parlamentaraca koji upozoravaju na najveći problem cijele reforme, automatizirane filtere svakog uploada na Net

Akademska zajednica vjerojatno nikad u povijesti nije bila složnija oko nečega do stava da je ovaj članak u direktnoj koliziji s osnovnim poveljama ljudskih prava i postojećim europskim zakonodavstvom. Ovaj prijedlog naime krši: propise digital single marketa e-direktivu (jer suprotno njoj uvodi odgovornost ISP-a za kršenje autorskih prava njihovih korisnika), nekoliko presuda najvišeg suda u Europi te samu povelju ljudskih prava.

Osim sloge u akademskoj zajednici ovaj prijedlog je uzrokovao slogu među gotovo svim sudionicima europskog društva (osim Axela Springera) , tako da vjerojatno po prvi put imamo na istoj strani zabrinute i iznimno aktivne start-upove, SME izdavače, digitalne poduzetnike, civilno društvo, knjižničare, učitelje, studente, umjetnike i aktiviste za digitalna prava. Imamo također vrlo aktivnu kampanju samih umjetnika create refresh.

Event u Europskom parlamentu „Humans of copyright“  je na doručku s MEP-ovima okupio sve zabrinute sudionike europskog društva osim Axela Springera (u daljnjem tekstu: svi ili humans), izabrala sam najrelevantnije izlaganje za vašu struku..

Ovaj je događaj posjetio i nepozvani gost bot iz članka 13. Pokušali smo mu objasniti da je event za humans of copyright a ne robots, ali je nažalost i ovdje pogriješio prepoznavši samo jednu ključnu riječ u naslovu. Slikali smo se s njime ali mu nitko nije poželio da dobije posao.

Nastavno na izlaganje profesora Di Cosma u rubrici vjerovali ili da se u EP mora pojasnjavati da je kociranje kolaborativna djelatnost i da nitko ne moze kodirati iz pocetka, koja je orginalnost koju zahtijevaju automatski filteri, GitHub se upravo bori da preživi ovu reformu, nakon što je FOSS zajednica uspjela izboriti iznimku po klauzuli non profit, GitHub je ostao u problemu budući da su kompanija.

Tijekom eventa copy action week u Bruxellesu prvi put sam se susrela s problematikom koju ovaj prijedlog predstavlja za edukatore. O ovome bi mogla pričati cijeli dan jer je ova tema zabrinute edukatore svih profila okupila na jednodnevnu konferenciju. Zaključak je jedinstven: prijedlog u članku 4 stvara nepremostive prepreke kreativnoj digitalnoj edukaciji i šire od toga. Zamislite samo problem da škole u svojoj financijskoj situaciji moraju birati komercijalnu licence ako je ona dostupna, tj. Nemaju pravo odabrati onu koja nije komercijalna

Jedna od većih poslastica ovog prijedloga je članak 11, tzv. Porez na linkove jer sadrži prijedlog naplate slanja linkova a po dodatku g. Vossa i obvezu naplate istih iako to creator linka ne želi. To ugrožava creative commons licencu a i pristup javnosti osnovnim povijesnim činjenicama koje će se teško verificirati ako će se svi novinarski članci mlađi od 20 godina i snippeti naplaćivati. Ovaj prijedlog će dovesti do multiplog digital single marketa jer dodaje novi sloj autorskih prava reguliran nacionalnim jurisdikcijama. Kao zakon se je već pokazao lošim u praksi u Njemačkoj i Španjolskoj, i velika je enigma zašto predlagatelj misli da će biti dobar za Europu.

Budući da političarima ne možemo (baš uvijek:) vjerovati možda će rekordna akademska sloga biti dovoljna da se obrati pažnja na sljedeće argumente i resurse; od kojih je već fragilna sloboda novinarstva a time i demokracije osnovna problematika. Prijedlog je također zabrinjavajući za točnost protoka informacija, jer potiče protok tzv. Fake news budući da građani neće imati mogućnosti samostalno verificirati naplatne informacije koje će postati iznimno centralizirane u rukama najvećih medijskih igrača, a dokazano je da je njihova veličina obrnuto proporcionalna s potrebom njihove online prisutnosti.

Le Mondu je objavio otvoreno pismo velikih izdavača u kojem je objašnjena logika napada na osnovnu funkcionalnost weba, oni naime misle da su FB i Google s njima u nepoštenoj utrci, a kako zakon ne može diskriminirati izvor linka…tako su svi linkovi njemu podložni a kako financijska moć pozitivno diskriminira ni Google ni FB nisu protivni ovom prijedlogu jer imaju razvijenu iznimno skupu tehnologiju, pa će tako njihov položaj biti dodatno učvršćen.

Više od 145 raznih organizacija diljem Europe koje predstavljaju sve sudionike EU društva traže da se od ove reforme u potpunosti odustane dok se ne steknu preduvjeti da se ona provede na način uvažavanja imputa „humans of copyright“ te poštovanja vladavine zakona i ljudskih prava građana Europe, koji se upravo krše narušavanjem osnovnih funkcionalnosti weba.